Mrtva priroda - vaza s cvijećem

Mrtva priroda slikarice Elisabette Marchioni predstavlja bujnu i raskošnu cvjetnu kompoziciju prikazanu u eksterijeru sumračnog, jedva nazivog pejzaža. Kompleksne kompozicije s grupiranim cvjetnim elementima koje ispunjavaju gotovo cijeli prostor slike karakteristične su za kasniju, zrelu fazu njezina slikarstva. U središnjem dijelu slike je vaza s bogatim aranžmanom ispremiješanih vrsta, no profinjenih cvjetova poput šatiranih tulipana, kamelija i božura, čije se grančice nastavljaju i podno vaze u tri dijagonalna usmjerenja, čineći zajedno piramidalnu kompoziciju. Slijeva je pomalo izdvojen od ostatka cvijeća prosti poljski grm žutih cvjetova (velecvjetna divizma), koja je prema prikazu još uvijek rastući dio žive prirode. Skromnost i poniznost, čiju simboliku pronosi ovaj skromni cvijet, u kršćanskom razmišljanju i vjeri vodi do vječnosti i pobjedi nad smrtnošću, zato je s razlogom ovdje prikazan kao grm koji raste izoliran od napasti svjetovne raskoši, hvalisavosti i bogatstva. Tipično za ovu sliku kao i općenito za florealnu mrtvu prirodu doba baroka jest simbolika prolaznosti vremena i života, također prolaznosti ljepote i zemaljskih užitaka.