Oporuka Ivana, grofa od Prata

Ivan, grof od Prata, odabire biti pokopan u samostanu sv. Ane u Dobroj Kući. Istomu samostanu i braći pustinjacima koji u njemu borave oporučno ostavlja za spas svoje duše u trajan posjed seoce Brežanec (Brezyancz) sa svime onime što tomu seocetu pripada i njegovim plodovima, prihodima i daćama zvanima syrownichki te s trajnom upotrebom svih svojih šuma koje pripadaju posjedu Ilovi i dobrima koja pripadaju tomu posjedu, prikladnom kako za ljude ili kmetove koji trenutno borave ondje i koji će ondje boraviti, tako i za njihovu stoku, svinje ili krmače. Ako bi netko od njegove braće i rođaka ili drugih ljudi od samostana i braće pustinjaka htio otuđiti to selo, mogao bi ga tada od njih ponovo zadobiti samo ako im isplati dvjesto zlatnih forinti. Također određuje da izvršitelj njegove oporuke samostanu i braći pustinjacima dâ stotinu zlatnih forinti, kako bi braća pustinjaci uvijek molili za njegovu dušu. Svojoj supruzi Magdaleni oporučno ostavlja dvije tisuće zlatnih forinti, kćeri Ani tisuću zlatnih forinti, a kćeri Katarini ostavlja također tisuću zlatnih forinti i to od posjeda Svetoga Andrije (ZenthEndrey) i onoga što tomu posjedu pripada. Izvršiteljem oporuke imenuje svojega brata Tulberta od Bršljanovca, grofa od Prata. Ivanovu oporuku otvorio je i svojim pečatom zapečatio magistar Martin, kanonik, lektor i čazmanski namjesnik, na molbu Petra, priora samostana sv. Ane u Dobroj Kući, koji mu ju je predočio u prisutnosti Tulberta od Bršljanovca, grofa od Prata.