Prilagodite jezik internetske stranice:
Državni arhivu u Rijeci

Istarske notarske isprave

1325.-1682.
Javno bilježništvo (notarijat) snažno se ukorijenilo u većini istarskih gradova tijekom 11. i 12. stoljeća. Latinska notarska isprava podvrgnuta je utjecaju slavenske sredine koja je postojala u unutrašnjoj Istri i na Kvarnerskim otocima. Notar (javni bilježnik) bio je prvo svećenik a tek kasnije laik. Na zahtjev stranke, notari su izrađivali koncept isprave na posebnom papiru ili izravno u posebnu knjigu koju su vodili u tu svrhu. Na temelju zabilježenih podataka iz te knjige u određenom roku sastavljali su ispravu. Svaka isprava na kraju je imala ucrtan notarski znak samog notara. Uz znak, nalazila se i notarska formula, koja sadrži podatke o imenu i funkciji notara i utvrđenom činjenicom na koji je način izradio i dovršio ispravu. Među najstarije sačuvane notarske akte pisane hrvatskim jezikom i glagoljicom ubrajamo tzv. razvode među općinama u Istri u 14. stoljeću, poput Istarskog razvoda iz 1325. godine. U Zbirci se nalazi i knjiga Andrije Matkovića, notara iz Draguća. Također su sačuvane i dvije notarske isprave Zuanne Viginija, notara iz Roča.
PODIJELITE NA

Metapodaci

Vrsta zapisa
tekst
TEXT

Slične stavke iz zbirke