Kulturna baština Banovine, Pokuplja i Moslavine

Podijelite na

Odabrane fotografije iz Zbirke fotografske dokumentacije Banovine, Pokuplja i Moslavine

U okviru projekta digitalizacije nacionalne kulturne baštine zamišljeno je u što skorije vrijeme širokoj javnosti podastrijeti cjelokupan fond Fototeke kulturne baštine Ministarstva kulture i medija koji posjeduje neupitnu strukovnu, a ponekad i širu kulturno-povijesnu vrijednost. Početna objava fototečnog fonda, naslovljena „Kulturna baština Banovine, Pokuplja i Moslavine okom konzervatora“, nastoji biti strukovnim, ljudskim i srčanim doprinosom podneblju koje je nakon ne tako davnih ratnih stradavanja i patnji, koncem 2020. godine zadesio strelovit i razoran zemljotres, iznova oskrnavivši i izmijenivši ovaj po mnogo čemu samosvojan i izniman prostor između Save, donjeg toka Kupe, Une, Gline i takozvane „suhe granice“ prema Bosanskoj krajini.

Zahvaljujući konzervatorskoj fotografiji koja obnaša ulogu vizualnog čuvara stanja baštine privilegirani smo svjedočiti spomeničkim vrijednostima, izmijenjenim i/ili zagubljenim s protokom vremena, a što je upravo eklatantno u slučaju baštine na prostoru Banovine. 

Konzervatorski fotografski fond Banovine obuhvaća oko 4700 fotografija od kojih najstariji primjerci potječu iz sredine 19. stoljeća i kazuju ponajprije o prostornom obuhvatu pojedinih gradova u to vrijeme te njihovim gospodarskim i kulturnim dometima pod kapom Austro-Ugarske Monarhije, dok najmlađi, poratni, padaju u sam konac 20. stoljeća kada u povijesnom kontekstu otpočinje mirno doba mlade hrvatske države, a u fotografsko-tehnološkom pogledu smjena analogne fotografije digitalnom.

Posebnu i dojmljivu cjelinu unutar predmetnog fonda čine fotografije starih hrvatskih srednjovjekovnih plemićkih gradova i kasnijih vojno-krajiških utvrda, danas u većini slučajeva ruševnih, snimljenih u razdoblju od konca 19. stoljeća do 1963. godine (sisački Stari grad;  Gvozdansko, Pedalj i Zrin u općini Dvor na Uni; Čuntić i Klinac u Općini Petrinja; Perna u općini Topusko; Jelengrad i Košutgrad u općini Velika Ludina). Drugu dojmljivu cjelinu čine fotografije drvenog tradicijskog graditeljstva, zabilježene šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća za sustavnih etnoloških evidencija područja (naročito opsežnom obradom ističu se naselja Krapje (Općina Jasenovac), Greda Sunjska (Općina Sunja) te Gušće (Općina Sisak).

Sukladno pozamašnom prostornom obuhvatu Sisačko-moslavačke županije (treća po veličini u Hrvatskoj) i dugom vremenskom rasponu konzervatorskih uredovanja i fotografiranja (pa i nasljedovanja starije građe), autori baštinskih fotografija Banovine i Moslavine su brojni i čine ih podjednako profesionalni fotografi kao i kulturni radnici širih zanimanja i profesija (povjesničari, povjesničari umjetnosti, arhitekti, građevinari, arheolozi, etnolozi).

Govoreći o fotografima zastupljenima u konzervatorskom fotografskom opusu s područja Banovine, Pokuplja i Moslavine vrijedi svakako apostrofirati zagrebačkog litografa i fotografa Juliusa Hühna, došljaka iz Saske, kojemu dugujemo ne samo jedne od najranijih fotografija Zagreba, već i onodobnog gospodarskog prosperiteta Siska (novi kolodvorski sklop) ili prostornog obuhvata grada Petrinje iz ranih šezdesetih godina 19. stoljeća (panorama grada). Negdje u isto vrijeme plijenili su hrvatski velikaški gradovi i/ili obrambene utvrde poglede u to vrijeme etabliranog fotografa Ivana Standla (Sisak), a na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće arhivista, konzervatora i općenito promicatelja društveno-kulturnog života Emila Laszowskog (Sisak te gradovi obitelji Zrinski – Gvozdansko, Zrin i Pedalj). Također, Gjuro Szabo, višedesetljetni tajnik i pregalac moderne nacionalne konzervatorske službe, a potom i Nino Vranić, njen višedesetljetni fotograf, zadužili su generacije konzervatora sadržajno i brojčano respektabilnim fotografskim fondom s područja zemlje, pa tako i ovih prostora. Pridodajmo k tome činjenicu da su Nini Vraniću 1963., potom i 1972. godine (tada s pratećom ekipom mladih etnologa) povjerena opsežna i sistematska snimanja iznimne etnografske baštine ovog podneblja, koja 1981. godine nastavljaju muzejski fotograf i etnolog Mladen Tomljenović te fotograf regionalne zagrebačke konzervatorske službe i slikar, Igor Nikolić.

Zaključimo – konzervatorski fotografski fond Banovine i Moslavine referira se na geografski širok prostor Sisačko-moslavačke županije s brojnim nestalim i preživjelim starim gradovima i naseljima i još brojnijim urbanim ili seoskim zdanjima profanog i sakralnog graditeljstva. U ovom krajoliku s magličastim vodenim tokovima i hrastovim lugovima, s palirima, bratancima, drvotesarima i cifrarima, s plovećim i usidrenim korabljama, s urešenim ornamentima, sirnicama i rodinim gnijezdima, ne možemo a ne oćutjeti ono što su dišući s ovim podnebljem zabilježili Slavko Striegl, Matko Peić, Ivan Antolčić, Branko Čačić i Davor Salopek – obilježja naših korijena i praslavenskih zakarpatskih početaka.

Priredila: Sanja Grković

svibanj 2021.