Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti


Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Stan arhitekta Viktora Kovačića

Zbirka-stan slavnog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića (1874-1924) zorno i pregledno oprimjeruje kulturu stanovanja s početka 20. stoljeća i zrcali duh toga vremena. Jedna je od malobrojnih sačuvanih takovih rijetkosti. Mansardni je to stan koji je Kovačić projektirao za sebe. Zahvaljujući Kovačićevoj supruzi Tereziji (1891-1966), koja je, čuvajući uspomenu na svojega supruga i poštovanje prema njegovu djelu, i poslije Viktorove smrti ostavljala ambijent intaktnim, stan je u potpunosti sačuvan u izvornom obliku. Darujući 1953. godine stan i pripadajući mu inventar gradu Zagrebu, gospođa Kovačić željela je da se u njemu uredi memorijalna zbirka koja bi budućim generacijama približila rad Viktora Kovačića i ozračje njegova vremena. Muzej grada Zagreba preuzeo je upravljanje zbirkom 1980. godine, a 1994. godine zbirka je uređena i otvorena za javnost.


Zgrada, na mansardi koje je uredio vlastiti stan, dvojna je najamna kuća u Masarykovoj 21-23, koju je 1906. godine Kovačić projektirao za Antuna Oršića i Reginu Divković. Umjesto novca za rad, Kovačić je od Oršića dobio mogućnost da si na mansardi uredi stan. Stan je površine oko 95 m2, ima tri reprezentativne sobe: blagovaonicu, sobu za rad i razgovor, spavaonicu i kupaonicu, te potpuno odvojene pomoćne prostorije: kuhinju, ostavu i djevojačku sobu.

Predsoblje

Kroz masivna, željezom okovana, vrata ulazi se u predsoblje stana. Budući da prostorija nema vanjskoga zida, pa time ni prozora, Kovačić je projektirao svjetlarnik usječen u krovište, te je preko njegovih ostakljenih stijena doveo dnevno svjetlo u hodnik obložen tamnim tapetama cvjetnog uzorka. Kao kontrast tamnom zidu, na pod je položio crno-bijele podne pločice i tako optički povećao prostor. Iluziju prostora stvara i veliko ogledalo do poda, ugrađeno u stari okvir za vrata.
Od namještaja Kovačić je u hol smjestio dva ranobarokna rezbarena stolca, naslonjač iz 18. st., kredenc (19. st.) te mali bidermajerski stolić.
Na zidu su ovješene dvije sakralne slike iz 18. st. – Sv. Dorothea i Sv. Marija Magdalena – te prazan, bogato rezbareni barokni okvir.
U zidu između ulaznih vrata i vrata kupaonice nalazi se niša u kojoj je figura kineskog dječaka od fajanse iz 19.st.

Blagovaonica

Kroz velika dvokrilna, ostakljena vrata iz predsoblja se ulazi u blagovaonicu. Odmah pri ulazu zamjećujemo ormariće ugrađene u široke dovratnike, koji su Kovačiću poslužili kao buffet.
Prostorom dominira veliki okrugli hrastov stol smješten u sredinu sobe, sa četiri chippendale stolca uokolo. Kovačić je volio različite stilske stolce smještati u isti prostor – sukladno svojoj tvrdnji da “sve što je lijepo ide zajedno bez obzira na stil”- pa se u blagovaonici nalaze još naslonjači izrađeni prema originalu iz Franjevačkog samostana u Klanjcu.
Na rezbarenoj škrinji iz druge polovice 19. st. nalazi se nekoliko ukrasnih posuda, nabavljenih u raznim antikvarijatima u koje je Kovačić često zalazio. Iznad škrinje je slika Mrtva priroda, holandskog slikara iz 17.st. J. Hupina. Zidove ukrašavaju dekorativni tanjuri iz 18. i 19. st. te zidne posrebrene aplike iz 18. st.

Soba za rad i razgovor

Prostrana soba s dekorativnim zlatnim ornamentiranim tapetama. Namještaj u sobi je grupiran u tri cjeline – za sjedenje i razgovor, odmor i rad. Radni kutak zauzima mali empir pisaći stol s nekoliko osobnih Kovačićevih predmeta i do njega tapecirani stolac s kraja 18. st. K tome, tu je garnitura za sjedenje, kanape s kraja 18. st., naslonjač iz istog vremena, bidermajerski tabouret, okrugli stol s početka 20. st. (izrađen prema nacrtu V. Kovačića), te bidermajerski sekreter.
U prostoriji je sedam različitih sjedalica, što potvrđuje Kovačićevu zaokupljenost povijesnim stolcima. Prostorija je zagrijavana plinskim radijatorom, sakrivenim iza “zavjese” od mjedenih pločica; na mramornoj ploči radijatora postavljeni su sat iz 18. st. i dva svijećnjaka iz prve pol. 19. st.
Kako bi dobio dovoljno prostora za kretanje, Kovačić vješto tapetama skriva ormare ugrađene u zid kao i police za knjige ugrađene u nasuprotni zid. Zidove krase slike i grafike iz 18. st., nekoliko ikona, Veduta Zagreba Mihovila Krušlina te portret Viktora Kovačića, rad Mile Milunovića iz 1924. godine.

Spavaonica

Najsvjetlija je soba u stanu, okrenuta prema jugu. Namještena je bidermajerskim namještajem. U sredini sobe je veliki krevet, a njemu sučelice je garderobni ormar. Uz krevet je mali stolić na vitkim nogama. Kod prozora je ovalni toaletni stol sa stolnim zrcalom, a do njega mali ovalni stolić za šivanje. Tu se još nalazi bidermajerska komoda s četiri ladice; gornja se ladica, u koju su uložene manje ladice, ukrašene crtežima, može pretvoriti u pisaću ploču.
Na komodi je stolna ura iz 19. st., te dva svijećnjaka iz 18. st. Zidove je Kovačić jednostavno ukrasio: iznad kreveta je slika ranobarokne Madone, na zidu uz peć visi medaljon-portret Viktora Kovačića, rad Ive Kerdića iz 1916. god., a iznad komode barokna, drvena glavica Anđela.
Spavaonica je povezana s kupaonicom, u kojoj se nalazi umivaonik iz vremena gradnje, jednostavni ormari izrađeni po zamisli Viktora Kovačića, te zanimljiv porculanski bidet u drvenom okviru.

Kuhinja

Posebnim hodnikom i ulazom sa stepeništa kuhinja je odijeljena od ostalog dijela stana. Ugrađeni ormari, jednostavni stol s metalnom pločom, te štokrli, zapravo drvene kutije s otvorima za prihvat, dizajnersko su djelo Viktora Kovačića i primjer dobrog i funkcionalnog oblikovanja.
U kuhinji je još i zidana peć s ložištem na drva, te ugrađenom dvostrukom rernom i posudom za grijanje vode. Kuhinjski namještaj upotpunjuje još i drveni hladnjak “Yewac” te suđe i kuhinjski pribor iz vremena između dva rata.

VIKTOR KOVAČIĆ rođen je 28. srpnja 1874. god. u Ločendolu kraj Rogaške Slatine u Sloveniji, no najranije djetinjstvo proveo je u Humu na Sutli, otkuda mu je bio otac. Rano je ostao bez roditelja, te je, zahvaljujući skrbniku, sa 6 godina otišao na školovanje u Graz, gdje je završio i Obrtnu školu. Godine 1891. stiže u Zagreb u biro Gjure Carnelutija, a uskoro prelazi u atelijer Hermanna Bolléa. Dobiva vladinu stipendiju i s Bolléovom preporukom 1896. odlazi u Beč i upisuje se na Specijalnu školu za arhitekturu na bečkoj Akademiji, kod istaknutog predstavnika modernizma Otta Wagnera. Vraća se u Zagreb 1899. godine.

Priklanja se grupi modernih hrvatskih umjetnika oko Vlahe Bukovca, bori se protiv historicizma i traži da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti, ali ističe potrebu uvažavanja tradicije te zastupa nužnost raspisivanja javnih natječaja za važnije gradnje i urbanističke cjeline na kojima i sam sudjeluje i dobiva prve nagrade: Tomislavov trg, regulacija Kaptola i Rokova groblja. Godine 1910. povjerena mu je gradnja crkve Sv.Blaža, a 1923. projektira Zagrebačku burzu. U Zagrebu je izveo nekoliko značajnih stambenih zgreda: dvojni objekt u Masarykovoj 21-23 (1906/07), zgradu Lustig u Mihanovićevoj ulici (1910/11), kuću Frank na Mažuranićevu trgu (1912/13), palaču “Slaveks” na Svačićevu trgu (1920), zgradu “Eksploatacije” na Trgu hrvatskih velikana (1923), te obiteljske vile: Frangeš (1910/11), Vrbanić (1911), Čepulić (1913/14), Frölich (1919/20).
Kovačić je 1920. godine izabran za sveučilišnog predavača, a 1922. za redovitog profesora na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 21. listopada 1924. godine.