Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti


Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Kutina

Velika Ludina (Kutina) - Župna crkva Sv. Mihovila Arkanđela - Smještaj u prostoru

Kutina, grad u Moslavini, 83 km jugoistočno od Zagreba; 12 012 st. (2021). Leži na jugoistočnim padinama Moslavačke gore, na 149 m apsolutne visine, uz autocestu Zagreb–Lipovac i željezničku prugu Zagreb–Vinkovci. Jednobrodnu baroknu župnu crkvu sv. Marije Snježne sa zvonikom ispred glavnog ulaza, okruženu zidom koji na jednome dijelu ima trijem s dvjema zaobljenim kulama, dali su podići grof Karlo Erdődy i njegova žena (1729–69). Unutrašnjost crkve, oslikana iluzionističkim slikama (rad Josipa Görnera, 1779), ima raskošne drvene barokne oltare i propovjedaonicu te »Božji grob«. U Erdődyjev dvorac (pregrađen 1895) smješten je Muzej Moslavine (osnovan 1960; arheološki, kulturno-povijesni i etnografski odjel). Mnogobrojne drvene kuće tradicionalnoga moslavačkoga graditeljstva (kuća Pazdar i dr.). Sjeverno od Kutine ostatci srednjovjekovnoga grada i utvrde Blodyn (Balatin, Plovdin), a južno Kutinjca grada. Vinogradarstvo (škrlet, šipon). Petrokemijska (osn. 1968; tvornica dušičnih gnojiva, čađara, vapnara, glinara), metalna, drvna, prehrambena (mlin) industrija. Radiopostaja; tiskarstvo (Moslavački list). – Na lokalitetima Tomašica, Marić Gradina i Kaniška Iva, pronađeni su arheološki ostatci iz razdoblja mlađega kamenog doba i ranoga brončanog doba. Kontinuitet naseljavanja toga područja potvrđen je i na arheološkim lokalitetima Velika Mlinska, Donja Paklenica, Ribnjača i Voloderski bregi iz bakrenoga doba. Arheološki ostatci iz željeznoga doba potvrđuju prisutnost ilirskoga plemena Jasi, a na to su se područje poslije naseljavali Kelti, koji su se postupno stapali s mjesnim ilirskim stanovništvom. Tijekom rimskoga razdoblja to je područje bilo u sastavu provincije Panonije. Pretpostavka o postojanju rimskog naselja Varianis, smještenog između Siska i Pakraca, još uvijek nije znanstveno potvrđena. Kutina se u pisanim izvorima prvi put spominje 1256. kao Cotynna u lat. povelji kralja Bele IV., kojom se uređuju granice Garićke i Gračeničke župe. Kao župa Kutina (Kotinna) prvi se put spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. Tada se spominje i župna crkva Svih svetih, dok 1488. izvori bilježe crkvu sv. Katarine. Tijekom kasnoga sr. vijeka često se spominje u izvorima (1364., 1400., 1424., 1464. i 1487) pod nazivima Kotenna, Kothennya, Kotenya i Katynna, dok se u jednoj ispravi Zagrebačkoga kaptola od 14. VIII. 1363. spominju Gornja, Donja i Velika Kutina. U razdoblju od XII. do XIV. st. Kutina je administrativno bila u sastavu Gračeničke županije. Tijekom razvijenog i kasnoga sr. vijeka bila je značajno trgovište i prometno čvorište. U tom su razdoblju njezini gospodari bili obitelji Rohović (Rohfy), Večerin, Geletić, Čupor, Bakač, plemići Bršljanovački, Roh de Decse te Auch. U doba vlasti nad tim područjem, obitelj Čupor svoje zemlje poklanjala je pustinjačkomu redu pavlina, koji je ostavio značajan trag u moslavačkoj kulturi. Potom je Kutina kao i cijela Moslavina bila vezana uz obitelj Széchényi i Erdődy. Nakon osman. osvajanja u Kutini je oko 1550. bila osnovana nahija, koja se u izvorima spominje pod nazivom Kutinovac. Zbog obrane od Osmanlija grad je bio opasan zidinama, a bile su sagrađene i utvrde Blodyn i Kutinjac grad. Nakon Karlovačkoga mira 1699. u grad se počelo vraćati izbjeglo stanovništvo. God. 1745. Kutina je postala sjedištem kotara pa je bila uključena u sastav Požeške županije. God. 1837. Ferdinand I. dodijelio je Kutini povelju kojom ju je proglasio trgovištem, a 1886. administrativno je pripala Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Gospodarski napredak doživjela je nakon gradnje željeznice 1897. U podjeli Kraljevine SHS na oblasti 1924. Kutina je bila u sastavu Osječke oblasti, a nakon podjele na banovine 1931. ušla je u sastav Savske banovine. U razdoblju Banovine Hrvatske 1939–41. bila je sjedište istoimenoga kotara, a za Nezavisne Države Hrvatske bila je u sastavu velike župe Prigorje. Nekoć isključivo poljoprivredno i trg. naselje, u XX. st. razvila se u jako industr. središte Moslavine, posebice zbog prirodnih resursa i preradbe nafte i prirodnog plina.

Izvor: Kutina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 5. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34808>.