Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti


Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Sisak

Gušće (Sisak) - Župna crkva Sv. Nikole, unutrašnjost - pogled prema svetištu

Sisak, grad i središte Sisačko-moslavačke županije; 27 859 st. (2021). Leži u području utoka Odre u Kupu i Kupe u Savu (pristanište), na 99 m visine. Cestom je povezan sa Zagrebom, Karlovcem i Popovačom, željezničkom prugom sa Zagrebom (od 1862) i Novskom. Godine 2015. otvoren je dio autoceste Zagreb–Sisak (do Lekenika). Sisak je naše najveće riječno pristanište i središte Hrvatskoga riječnog brodarstva »Dunavski Lloyd«. Do 1990-ih bila je razvijena crna metalurgija (valjaonice cijevi i čeličnih odljevaka, proizvodnja čeličnih konstrukcija), kemijska, drvna, kožarska (obuća), tekstilna i prehrambena (mliječni proizvodi, alkoholna pića) industrija, proizvodnja građevnoga materijala i preradba nafte (rafinerija nafte osnovana je 1927); termoelektrana. Tvrđava (Grad; XVI. st.), barokna župna crkva Sv. križa (1765., restaurirana 1911; u njoj se čuvaju dva mramorna kipa Francesca Robbe) i dr. Gradski muzej (zbirke: arheološka, numizmatička, etnografska, kulturnopovijesna, galerija sa zbirkom slika i donacijom kipara Želimira Janeša). U Sisku je Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu. – U predrimsko doba to su područje nastanjivala ilirsko-panonska plemena Varcijani, Kolapijani i Oserijati. U IV. st. pr. Kr. ondje se razvio keltski opidum koji se pod imenima Segesta ili Segestica (Σεγεςτιϰή, Segestikḗ) pojavljuje u antičkim izvorima (Strabon, Plinije, Apijan, Ptolemej). Isti izvori na lijevoj obali Kupe navode i drugo naselje, utvrdu Siscia (Σισϰία, Siskía), također predrimskoga podrijetla. Dobro utvrđeni opidum Segestica dugo je odolijevao rimskim osvajanjima da bi ga konačno 35. pr. Kr. nakon jednomjesečne opsade osvojio Oktavijan, smatrajući ga ključnim strateškim polazištem za osvajanje Panonije; od tada se Segestica više ne spominje, a na suprotnoj se lijevoj obali Kupe razvio rimski vojni logor i civilno naselje Siscia. Tijekom panonskoga ustanka dvaju Batona god. 6–9. Siscia je bila glavni Tiberijev vojni stožer i logor IX. legije hispanske. Za Vespazijana, god. 71. grad je dobio status kolonije (Colonia Flavia Siscia), a taj mu je status bio ponovno potvrđen 194. za Septimija Severa s imenom Colonia Septimia Siscia Augusta. U drugoj polovici I. st. uz vojni se logor oblikovalo značajno trgovište (canabae) koje su osim domorodaca naseljavali veterani (bivši mornari ravenske i mizenske flote), Italici, Gali, Hispanci, orijentalci. Siscia je bila sjedište panonske flote Classis Flavia Pannonica. Dioklecijanovim reformama Carstva god. 279. postala je glavnim gradom provincije Savske Panonije (Panonnia Savia). U njoj je u drugoj polovici III. st. bila osnovana i kovnica novca koja je djelovala 125 godina; značajna je bila i proizvodnja brončanih predmeta (fibula, svjetiljki). Od sredine III. st. u Sisciji je postojala kršćanska zajednica; od tada je i biskupija (biskup Kvirin koji je stradao u progonima kršćana poslije je postao gradskim zaštitnikom). Tijekom IV. st. grad je bio poprište borbe careva i uzurpatora Konstantina i Licinija, Konstancija II. i Magnencija, Teodozija i Maksima, zbog čega je stradao. Od rimske Siscije sačuvani su dijelovi obrambenih zidova i kula, ostatci gradskoga kupališta, žitnice, svetišta, gradske vile s freskama i mozaicima, lučkoga pristaništa, vodovoda, kanalizacije i dr. Uz izvangradske ceste bilo je smješteno nekoliko nekropola s nadgrobnim spomenicima i kamenim sarkofazima. Početkom VI. st. Siscia se spominje pod vlašću Ostrogota, a siscijski biskupi Ivan i Konstantin sudjelovali su na crkvenim saborima u Saloni. Oko 600. grad su razarali Avari i Slaveni, ali se život ipak nastavio tijekom VI. i VII. st., o čem svjedoče bizantski i avarsko-slavenski nalazi. U IX. st. Sisak je bio sjedište hrvatsko-panonskoga kneza Ljudevita Posavskoga (nalazi starohrvatskih naušnica, kamenih spomenika s pleternim ornamentima). Potkraj XI. st. sisački je posjed pripao tek osnovanoj Zagrebačkoj biskupiji. God. 1215. biskup Stjepan I. darovao je naselje Sisak i okolno područje zagrebačkomu Kaptolu. Od doba Bele IV. (1235–70) Sisak se razvijao kao trgovište, a u XIV–XV. st. bio je središte Sisačke županije. Stratešku važnost dobio je ponovno za osmanskih osvajanja u XVI. st., kada je zagrebački Kaptol na poluotoku Topoliku u blizini ušća Kupe u Savu dao podignuti tvrđavu (Grad) trokutne osnove s trima cilindričnim kulama. Gradio ju je 1544–50. Petar iz Milana uz pomoć domaćih majstora te je imala važnu ulogu u obrani prostora označivanoga kao reliquiae reliquiarum Hrvatske 1593., kada je pobjedom kršćanske vojske bilo zaustavljeno daljnje širenje Osmanskoga Carstva (→ sisačka bitka). Razvoj sisačkoga naselja u XVII. st. bio je otežan zbog osmanske prijetnje, ali i čestih seljačkih buna na području kaptolskih posjeda. Njegov napredak bio je izrazitiji u drugoj polovici XVII. st., kada se razvojem trgovine širio dio grada na lijevoj strani Kupe (sjeverno od utvrde), oko župne crkve Sv. križa. God. 1672–82. sisačka je utvrda privremeno bila oduzeta Kaptolu i uključena u Vojnu krajinu, te je dograđena. Otkako je preustrojem Vojne krajine u XVIII. st. rijeka Kupa postala granicom između civilnog i vojnoga dijela Hrvatske, Sisak je bio podijeljen na dva dijela (1784–85): na lijevoj obali Kupe bio je smješten civilni dio grada (Stari Sisak), koji je bio pod upravom Kaptola (do 1851), a na desnoj je obali bio planski izgrađen vojni dio grada (Novi Sisak), pod upravom Banske krajine (do 1873). Zahvaljujući ključnoj poziciji u poraslom trgovačkom prometu između civilne i vojne Hrvatske, koji se odvijao rijekom Kupom, oba su se dijela grada znatno razvila od kraja XVIII. st. God. 1838. Stari Sisak bio je proglašen trgovištem te je dobio status grada, a 1862. željeznicom je bio povezan sa Zagrebom. Oba su dijela grada 1874. bila sjedinjena u jedinstveni slobodni kraljevski grad. Na prijelazu iz XIX. u XX. st. u Sisku su se razvili trgovina, obrt i industrija, a između dvaju svjetskih ratova posebice industrija. Za II. svjetskog rata, u lipnju 1941., bio je osnovan Sisački partizanski odred, prva antifašistička postrojba u Europi. Grad je oslobođen u svibnju 1945. Nakon II. svjetskog rata Sisak se postupno gospodarski razvijao. U jugoslavenskim okvirima postao je značajan po metalurgiji (željezara i dr.), rafineriji nafte i riječnoj luci. Broj gradskog stanovništva rastao je s 14 140 (1948) na 26 647 (1961) i 45 792 (1991). U gradu je djelovala Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak (1970–91). Tijekom Domovinskoga rata 1991–95. dio su općinskoga područja okupirale srpske snage, a sam je grad bio izložen dugotrajnim topničkim i drugim napadima od listopada 1991. te je pretrpio znatnu materijalnu štetu. Potkraj 2020. grad i okolica teško su stradali u razornome potresu.

izvor: Sisak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 5. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56248>.